U toku ovog leta sa Jogijem se rashlađivalo u hladu pet salaša šezdeset i dvoje dece u toku četiri nedelje. Deca iz cele Subotice, ali i iz Zagreba, Segedina, čak i Dubaija boravila su zajedno, družeći se i premošćujući sve prepreke koje odraslima deluju kao postojeće: nivo poznavanja jezika, novo društvo, različit uzrast dece, navike, interesovanja. Idealan način da uče kako se stiču prijatelji, da se osamostaljuju, da provedu vreme u prirodi i u opuštenoj atmosferi, daleko od raznih monitora.
Prvi dan nedelje posvećen je bio poseti Etno salašu “Balažević” u Tavankutu. Vožnja kočijom kroz šumu i njene peščane nanose, činila je upoznavanje dece bržim i neposrednijim. Naučili smo mnogo o vrstama drveća, šumi kao životnoj zajednici i njenom značaju, vetrozaštiti. O poslu šumara, sanitarnoj seči i brizi o šumi deci je pričao šumar Antun, uvek spreman da primi radoznale goste i odgovori na sva pitanja.
Boravak na salašu, roljanje veša, igre, izložba slamarskih radova, slamarska radionica i niz drugih sadržaja upotpunjavao je prvi dan. Podrška su nam bili domaćini salaša.
Drugog dana u nedelji odlazili smo u sasvim drugačiji ambijent. Salaš u okviru kojeg se nalazi ribnjak, “Sovin salaš” ugošćavao je Jogi društvance koje je tamo pecalo, brčkalo se, učilo o ribnjaku kao životnoj zajednici, o razvoju i metamorfozi insekata i žaba, vrstama riba. Izrađivali su brodiće i ribe od hartije, zabavljali se orijentiringom, tražeći blago.
Sredom smo posećivali urbanizovani prostor bivše krupare u Dušanovu na kojem se sada nalazi istoimeni ugostiteljski objekat koji nudi na korišćenje kuglanu, terene, bazen, prelepo dvorište sa igralištem…Tu smo učili o kukuruzu, kruparama, pekli purenjake, plivali, kuglali…
Ergela “Furioso” nas je u goste primala četvrtkom. Vožnja kočijom do Ludoškog jezera, hranjenje labudova, poseta seoskom muzeju, jahanje konja i magarca, igre u domaćinskoj atmosferi ovog prijatnog mesta, činili su dan savršenim.
Petak je dan za opuštanje. Na “Rokinom salašu” vreme kao da je stalo. Obrazovnih sadržaja na tome prostoru ima na pretek i gotovo je nemoguće ispričati celu priču o salašu, predmetima koji se tu mogu naći, arheološkom nalazištu, jezeru, biljkama i životinjama za jedan dan. Tkali smo, igrali se sa jaretom, gledali mangulice, učili o pticama.
Veliku zahvalnost na pomoći u realizaciji svih radionica dugujemo domaćinima objekata u kojima smo boravili i nastavniku fizičkog vaspitanja Zdravku Cetiću koji je decu uvodio u prve ribolovačke podvige.
Leave a Reply